Intermittent fasting (IF) ili povremeni post, je vrlo popularan način prehrane posljednjih nekoliko godina. Teško je reći da je to neki poseban obrazac prehrane. Intermittent fasting je način prehrane koji se ne fokusira na to što jedemo, nego na kada jedemo. Postoje različite vrste intermittent fastinga, a najpopularniji je 16:8.
Ako pratimo 16:8 princip, to znači da 16h u danu ne jedemo, a 8h jedemo. Često se provodi i 5:2 intermittent fasting, što znači da 5 dana u tjednu jedemo kao i inače, a 2 puta u tjednu postimo od hrane na 24h ili se provodi i ”eat-stop-eat” princip kada jedemo jednom u danu (npr. ne jedemo od večere do večere idući dan). Primjerice, ako provodimo 16:8 intermittent fasting, možemo jesti od 12 do 20h i postiti od hrane od 20h do 12 h idući dan.
Ljudi se često odlučuju na isprobavanje intermittent fasting-a jer je, među ostalim, i vrlo jednostavan za provođenje – potrebno je paziti kada jedemo te kada postimo od hrane.
Intermittent fasting ili povremeni post je postao popularan zbog vjerovanja da ovakav način prehrane može imati razne benefite za naše zdravlje. Istraživanja na životinjskim modelima su potvrdila da se na ovaj način potiče autofagija, odnosno proces u kojem stanice odstranjuju stare i disfunkcionalne proteine i potiču proizvodnju novih proteina unutar stanice. Na taj način se potiče obnavljanje stanica te se smanjuje rizik od upalnih stanja, pa se posljedično smanjuje i rizik od nastanka kroničnih nezaraznih bolesti.
Osim autofagije, povremni post dokazano može utjecati i na hormone. Najpoznatiji je utjecaj na inzulin, odnosno na inzulinsku osjetljivost. Inzulin je hormon koji se luči uslijed konzumacije ugljikohidrata i zaslužan je za odvođenje šećera do stanica kako bi ga stanica mogla iskoristiti za stvaranje energije. Nepravilan način prehrane, premalo fizičke aktivnosti, stres i autoimunost mogu potaknuti inzulinsku rezistenciju, odnosno smanjenu osjetljivost naših stanica na inzulin. Smanjena osjetljivost stanica na inzulin može dovesti do povećanja upalnih reakcija te do nastanka dijabetesa tip 2.
Dosadašnja istraživanja također ukazuju i na bolju inzulinsku osjetljivost prilikom provođenja povremenog posta. Bitno je naglasiti da gubitak kilograma potaknut kalorijskom restrikcijom također može potaknuti bolju inzulinsku osjetljivost, pa znanstvenici još nisu sigurni događa li se ova promjena uslijed smanjenog kalorijskog unosa prilikom provođenja povremenog posta ili zbog posta samoga po sebi.
Postoje naznake i da povremeni post i kalorijska restrikcija također potiču gensku ekspresiju, odnosno promjene u genima koje smanjuju rizik od nastanka degenerativnih bolesti kao što su Alzheimer i Parkinsonova bolest.
Uz provođenje posta, potvrđeno je i smanjenje upalnih faktora kao što su interleukin-6, CRP i homocistein čija nakupljanja u organizmu mogu potaknuti razvitak bolesti, a istraživanje je provedeno na ljudima koji poste za vrijeme Ramadana, pa je samo po sebi vjerodostojnije od istraživanja na životinjama.
Jedan od najčešćih razloga zbog kojih se ljudi odlučuju na IF je upravo gubitak kilograma. Dokazano je da post može potaknuti mršavljenje, ali sjetimo se, mršavljenje je disbalans između unesene i potrošene energije. Dakle, ako unosimo manje kalorija nego što tijelo troši, tijelo će odlučiti uzeti svoje masne zalihe da bi stvorilo energiju koja mu nedostaje.
Gubitak kilograma se može dogoditi uslijed IF-a jer se na tjednoj razini unosi manje energije nego što tijelo troši.
Intermittent fasting, kao i svaki drugi pravac u prehrani, nekim ljudima odgovara, a nekima ne. Ne preporučuje se kod trudnica, dojilja, kod ljudi s poremećajima u prehrani te kod ljudi koji vrlo lako upadaju u hipoglikemiju.
Pravilna prehrana se uvijek zasniva na intuitivnosti. Ukoliko nam je IF ugodan, daje nam više energije, više je prilagođen našem dnevnom ritmu i navikama, može činiti dio naše pravilne, uravnotežene prehrane.
Za kraj, intermittent fasting može biti koristan za nas. Postoje naznake da može imati razne benefite za naše zdravlje. Ali, trebamo uzeti u obzir da se slične promjene događaju i tijekom provođenja kalorijske restrikcije i da je velika većina studija po pitanju povremenog posta urađena na životinjama, što nije jak dokaz u znanosti. Primjerice, ako provodimo kalorijsku restrikciju uz više obroka dnevno, to također može rezultirati autofagijom i boljim inzulinskim odgovorom. Činjenica je da se tijelu ”sviđa” kada nekad jedemo manje nego što tijelo troši, odnosno da se u takvim situacijama potiču metaboličke funkcije koje mogu imati benefite za naše zdravlje.
Je li povremeni post superiorniji od klasične, uravnotežene, restriktivne prehrane, zaista još uvijek ne možemo odgovoriti. Za sada odgovor možemo tumačiti na 2 načina; 1. nije jer nije dokazano suprotno ili 2. zaista ne znamo odgovor. Buduća istraživanja će nam svakako dati odgovor.
Osobno zagovaram otvorenost prema novim idejama i povrh svega – personalizaciju i individualnost prehrane svakoga od nas. Personaliziranom prehranom dolazimo do uravntoženosti koja je ključ pravilne prehrane. Ono što je važno je da naš organizam unešenom hranom dobije sve potrebne nutrijente.
Intolerancija na hranu je vrlo aktualna tema oko koje ljudi često imaju različita mišljenja i stavove.Intolerancija na hranu je smanjena sposobnost probavljanja hrane ili nekih
Mišićna masa i njena izgradnja potiču se vježbanjem, ali prehrana je ta koja nam pomaže unijeti ‘’sastojke’’ za povećanje mišićne mase.
Debljanje ili mršavljenje čest su cilj. Oba procesa temelje se na unosu energije i treba paziti da naglom promjenom ne narušimo zdravlje.
