Ovog puta želim blog post započeti na nešto drugačiji način. Kolegica mag.psych Anđela Jelić i ja pripremile smo ovaj tekst koji je zapravo rezultat naše suradnje. Anđela vam može pružiti jedinstven uvid u psihološku perspektivu prehrane. Naš zajednički rad potakao nas je na pisanje posta čiji je cilj ukazati vam na važnost kombiniranog pristupa, kako promjenama u prehrani, tako i razumijevanju emocija koje oblikuju naš odnos prema hrani.
Nutricionizam je, kao znanstvena disciplina, usko vezan za brojna druga područja i djelatnosti. Adekvatan psihološki pristup je jedan od najvažnijih aspekata uspješnog nutricionista. Probleme s kojima se susrećemo i koji rezultiraju nepravilnom prehranom uvijek treba sagledati i kroz prizmu psihologije.
Nutricionisti, prije svega, trebaju educirati svoje klijente o pravilnoj prehrani te im pružati potporu na njihovom putu. Taj put nije isključivo usmjeren na ostvarivanje ciljeva postavljenih planom prehrane, već i na promjenu u načinu razmišljanja i pristupa hrani i jedenju. Osoba koja surađuje s nutricionistom treba primarno osvjestiti koje stvari, problemi, emocije i ponašanja su prouzrokovala nezdravo posezanje za hranom. Ponekad navedeni problemi nadilaze sfere nutricionizma i postaju uže vezani s granom psihologije. U takvim situacijama, nutricionist ne može garantirati rezultate bez da se problemu pristupi multidisciplinarno. U ozbiljnijim slučajevima javljaju se poremećaji u prehrani, koji su puno češći nego što mislimo.
Često nismo svjesni kako nas upravo emocije mogu sprječiti u ostvarivanju ciljeva, razvijamo nezdravu sliku o vlastitom tijelu i jednostavno ne možemo promjeniti način na koji jedemo.
Psihologija primjenjena u prehrani
Primjena teorija i znanja socijalne psihologije u prehrani koristi se kada se pokušava doći do odgovora koji povezuju ponašanje i prehranu. Primjerice, istraživanje motivacije pojedinca za usvajanje zdravih prehrambenih i životnih navika. Ispitivanje čimbenika koji utječu na to što, kako i kada jedemo. Primjerice, zašto više jedemo u društvu ili zašto jedna osoba jede više, a druga manje kada je pod stresom. Također, ovaj pristup podrazumijeva i pitanje utjecaja društvenih mreža na pojedinca kroz njegovo poimanje sebe i svijeta oko sebe.
Znamo da nam upravo društvene mreže postavljaju određene trendove koji često poprime dimenziju društvenih normi pa se počinjemo ponašati sukladno njima. Tako, na primjer, fotografije jela i videa pripremanja hrane mogu utjecati da i sami počnemo pripremati, fotografirati, ali i objavljivati sadržaj vezan uz hranu.
Prehranom se ne trebamo opterećivati, no o prehrani trebamo razmišljati.
Hranu jedemo svaki dan i ona nam služi kako tjelesno, tako i mentalno. Zbog toga bi naši obroci ipak trebali biti promišljeni kako bismo uz pomoć hrane postigli brojne životne ciljeve (funkcionalnost ogranizma, imunološka slika, mentalne sposobnosti, sportske performanse-sve je povezano s onim što unosimo u svoje tijelo). Pravilna prehrana je uvijek ona koja je uravnotežena, kako nutritivno, tako i psihološki.
Trendovi u prehrani
Nutrivat je dosta pažnje posvetio analizi trendova u prehrani. Prisutno je mnogo različitih trendova, a oni mogu ugroziti psihičko i fizičko stanje pojedinca. Osim što mogu uzrokovati određene nutritivne deficite, oni dijele hranu na dobru i lošu, nalažu nam da onu lošu moramo izbjegavati, pa nam na taj način razvijaju strah od pojedinih namirnica i loš odnos s hranom, koji nas često odvodi u začarani kruh prejedanja i izgladnjivanja te povećava rizik od prekomjerne tjelesne težine.
Trendove u prehrani važno je promatrati kritički i paziti kakvu hranu unosimo u svoje tijelo. Jednako tako, ako ne i važnije, jest obraćati pažnju na to kakve trendove usvajamo mentalno i emocionalno. Ne smijemo dopustiti da nam lažna slika s društvenih mreža upravlja životom.
Teško je oduprijeti se emocijama i trendovima koje se posebice ističu na društvenim mrežama, ali možemo potražiti pomoć te osvijestiti sami sebi na koji način percipiramo takav sadržaj.
Kada govorimo o slici tijela, odnosno percepciji vlastitog tijela, trebamo znati da se ona odnosi na subjektivan doživljaj vlastitog izgleda koji odražava određene stavove, misli i osjećaje o pojedinim dijelovima tijela i tijelu kao cjelini. Slika tijela razvija se od djetinjstva i nastavlja se razvijati tijekom cijelog životnog vijeka putem komunikacije koju imamo prema svome tijelu, ali i interakcije s okolinom.
To znači da je slika tijela koju imamo promjenjiva te da na nju utječu emocije, okolina, društvo i u današnje vrijeme to uvelike čine i društvene mreže. Ako je slika o vlastitom tijelu loša, iskrivljena ili negativna veće su šanse da ćemo razvijati i loš odnos s hranom.
Body positivity
U posljednje vrijeme na društvenim mrežama dolaze do izražaja profili koji objavljuju fotografije gdje u prvom planu možemo vidjeti “nepravilnosti”, odnosno, prirodna tijela koja imaju celulit, strije, noge koje nisu beskrajno duge, lica koja su nasmijana i vesela s borama smijalicama. To su oni profili koji na neki način zastupaju pokret Body Positivity koji je osmišljen kao podrška marginaliziranim, često diskriminiranim osobama kako bi se podigla svijest o problemima i osudama koje su sve češće kako u stvranom svijetu, tako i u digitalnom.
S godinama, ovaj se trend širio jer su se s njegovom filozofijom počeli poistovjećivati i oni koji osporavaju sve što se trenutačno smatra prikladnim fizičkim izgledom, kao i osobe koje svojom vanjštinom ne odskaču previše od tzv. kanona idealne ljepote, ali žele prigrliti svoje male nedostatke. Danas poznate osobe potiču pokret body positivity-a. Javno pokazuju svoje “nesavršenosti’’ kao što su lice s aknama i noge s celulitom te na taj način poručuju javnosti da i ona na ekranima idealna tijela, imaju svoje “nedostatke” i da je to sasvim u redu. Drugim riječima, “nedostatke” normaliziraju i na taj način potiču druge da prihvate vlastite nesavršenosti.
Ako doista (za)volimo svoje tijelo, vrlo teško ćemo u njega unositi ono što mu šteti i opterećivati se sa nekoliko kilograma viška.
Dakle, body positivity potiče prihvaćanje vlastitiog tijela sa svim njegovim nedostacima. Prihvaćanje sebe i svog tijela put je prema zdravlju iz kojeg proizlazi istinska ljepota.
Ni nutricionist ni psiholog, nažalost, nemaju čarobni štapić za otklanjanje problema, ali multidisciplinarni pristup može uvelike olakšati ovaj put i pomoći klijentu doći do cilja, stavljajući naglasak na dugoročne rezultate i dobrobit pojedinca. Potrebno je, naravno, pravilno analizirati situaciju i postaviti realne i ostvarive ciljeve.
Svi smo sposobni za promjenu i zaista, nikad nije kasno. Bitno je da se osjećamo sigurno i vođeno od strane psihologa i nutricionista. Nemojte se ustručavati potražiti pomoć, ukoliko vam je potrebna. Svaki stručnjak pružit će vam sigurnu polazišnu točku i smjernice kako mi mogli započeli put prema vašem cilju.